KOMUNIKACIJA S TERMINALNIM BOLESNICIMA I NJIHOVIM OBITELJIMA
U Starome Gradu-Dnevni boravak, povodom Dana zdravlja,7.travnja 2016.g,održano je izvrsno predavanje psihoterapeutkinje Dine-Linde Veronika iz splitske udruge “Palijativa” .Suradnja udruge “Palijativa” i Crvenog križa Hvar traje već neko vrijeme pa je predavanju nazočila i tajnica Udruge Branka Divić.
Evo o čemu je bila riječ :
Većina ljudi, čak i profesionalaca, ne zna što reći ni kako pomagati onima koji se suočavaju sa krajem života i članovima njihovih obitelji. Bolest i prijetnja smrti su vrlo moćna stanja koja mogu, a često to i čine, uništiti odnose, razoriti obitelji ostavljajući i izolirajući bolesnika, a posljedice toga su zbunjenost i nelagoda u svih.
Naravno ništa ne može ublažiti bol ni proces tugovanja, ali predavanje nam pomaže razumjeti emocije i reakcije koje doživljavaju i bolesnik i njegova obitelj. Pomaže razriješiti zbunjenost i suptilne zamjerke koje ometaju pružanje pomoći.
Živimo u društvu u kojemu smrt nije dio života. Fraze kojima se govori o umiranju poput ” posljednja tabu tema” ili ”nova opscenost” jesu klišeji, ali govore o tome kako razmišljamo o tome. Kazuju nam da o smrti razmišljamo kao o nečem stranom, neprirodnom, van granica svakodnevnog življenja. A ipak, svi zasigurno znamo da ćemo jednom umirati i da je to gotovo jedina sigurnost u našem životu, pa opet kao društvo odlučili smo ignorirati tu činjenicu i ponašamo se kao da smrt ne postoji. Mnogi su razlozi što je tome tako primjerice činjenica da naši stari više ne umiru kod kuće ili vrlo rijetko, što imamo nerealna očekivanja od medicine, što tijekom bolesti potpuno ovisimo o stručnjacima, što naše društvo stavlja jak naglasak na materijalne vrijednosti i svakako stoga što je duhovnost u krizi.
Iako bismo trebali smrti ići u susret sa izgrađenim stavom o umiranju često u momentu kad se suočavamo s tim budemo potpuno nepripremljeni na tu situaciju. Poricanje bolovanja, umiranja i smrti stvara duboki jaz između bolesnih i takovog društva u kojem je umirući isključen iz društva davno prije nego li je napustio život. Ostaje udaljen i isključen u momentu kad mu je emocionalna podrška prijatelja i obitelji najpotrebnija. Mi te prepreke nismo stvorili, ali ih ovim predavanjem pokušavamo rušiti i otvoriti vrata stvaranju humanijeg društva koje je socijalno osjetljivo i u kojem nitko nije odbačen, ni višak.
