INTERVJU: Visko Zaninović.Ivana, dobrovoljni darovatelj krvi 100 puta spasio život

Rođen je 6.11.1959. godine i stalno živi u Hvaru. Gotovo cijeli život radio je u obiteljskoj piceriji . Svoju humanost pokazao je na najbolji način, darovao je krv 100 puta.

CK: -Ono što će Vas zasigurno obilježiti kao čovjeka je što spadate u red rijetkih Hvarana koji su sto puta darovali krv. Kada ste se i kako uključili u ovu humanitarnu aktivnost?

ZANINOVIĆ: – Moj prvi susret sa akcijom darivanja krvi bio je 1990. godine kada su se pojavile prve naznake da bio mogao započeti domovinski rat . 26.01.1990.godina na Hvar je došla ekipa iz Transfuziološkog odjela KBC-a Split i tada sam prvi put dao krv.To je bio poseban naboj i podstrek,a naročito me motivirao moj rođak koji je jedan od osnivača kluba DDK-a „Levanda” Poslije je to duži niz godina išlo spontano, odazivao sam se akcijama koje je organizirao Crveni križ Hvar. Za vrijeme domovinskog rata sam na svakoj akciji dao krv. Budući su se količine za krvlju za vrijeme domovinskog rata povećale, to je za naše stanovnike bilo motivirajuće pa su u tom razdoblju bile najproduktivnije akcije darivanja. Pripadao sam klubu DDK Levanda iz Velog Grablja,malog mjesta blizu Hvara odakle sam porijeklom. Već od prvog dana bio sam „zaražen” davanjem krvi i moj cilj je bio da animiramo potencijalne mlade davaoce kako bismo pomladili sastav naših klubova. Do tada je bio slučaj da najčešće idu isti ljudi po akcijama.

CK: -Humano se djeluje i kada se dariva novac, ili nešto od prehrambenih artikala, odjeće, obuće, drugih materijalnih stvari… No, dati krv 100 puta zaista nije mala stvar. Kako se vi osjećate poslije svakog tog davanja?

ZANINOVIĆ: – Uvijek mi je u glavi izreka “Ako si spasio jedan ljudski život, kao da si spasio cijeli svijet“. Svakim darivanjem 450 ml krvi sam sigurno nekome pomogao ili spasio nečiji život ili doprinio nečijem ozdravljenju. Osjećam osobnu satisfakciju, zadovoljstvo i želim to činiti i dalje. S druge strane, vjerujte, poslije svakog davanja ja se toliko osjećam olakšano, oslobođeno od bilo kakvog pritiska i napetosti da slijedeća tri mjeseca živim bez ikakvih zdravstvenih smetnji.

CK: – Dakle, ističete pored tog humanog momenta i pozitivan zdravstveni učinak davanja krvi?

ZANINOVIĆ: – Svakako! Pored osjećaja zadovoljstva jer si spasio nečiji život svako davanje krvi pokaže pozitivne promjene i u zdravstvenom stanju.

CK:– Činjenica je da kad se neko vrijeme redovito daje krv da to poslije nekog vremena doslovno nedostaje organizmu. Imate li vi to iskustvo?

ZANINOVIĆ: – Nije to sad da se mora ali svaki davatelj krvi, kada ima više davanja, osjeti na sebi da kada prođu ta tri mjeseca mora ići dati krv jer osjeti tu puninu, pritisak i slično. Nakon što da krv, osjeti veliko olakšanje.

CK: -Darivali ste krv iako ni ne znate kome je upućena , jeste li ikada darivali za članove obitelji ili rodbine ?

ZANINOVIĆ: – Ne baš neposredno članovima porodice, ali nekolicini Hvarana koji su trebali krv za operaciju,po pozivu odlazili smo na Transfuziju KBC-a Split i dali krv.

CK: Je li to bilo i u ratu?

ZANINOVIĆ: -Da, tada su bile izrazito velike potrebe za krvlju,pa smo često bili pozivani ,posebno neke krvne grupe su bile tražene ,tako da sam imao prilike da je na jednoj akciji krv moje krvne grupe bila posebno tražena te sam bio pozvan,Vice jesi li ti ono O negativan? Kada sam potvrdno odgovorio odmah sam bio pozvan ,želio sam saznati za koga je ta krv ali nisam uspio. Davanje krvi je anonimno i to je dobro.Nema razloga za hvalisanje.

CK: – Kako prijatelji gledaju na Vašu humanost i na činjenicu da ste 100 puta spasili nečiji život?

ZANINOVIĆ: – Svi kažu da je to prava stvar i potaknuti time njih nekoliko je krenulo istim stopama. I oni su postali davaoci.

CK: – Da li dobrovoljni davaoci uživaju kakve olakšavajuće okolnosti ili povlastice?

ZANINOVĆ: – Povlastica koja je trenutno na snazi,ako to možemo zvati povlasticom, je oslobađanje od participacije u zdravstvu za žene nakon 26 a muškarcima nakon 36 puta dane krvi. Mislim da bi na lokalnoj razini naše vlasti mogli dati mogućnost besplatnog parkiranja barem za DDK koji su dali više od 50 puta krv.

CK: – Mislite li da osim naravno onog humanog, te akcije nisu samo fizički čin nego i socijalni?

ZANINOVIĆ: Da! Svaka naša akcija je i svojevrsno druženje. Zahvaljujući našem Crvenom križu,uspijevamo za svaku akciju osigurati zahvalni obrok, jer nam je cilj da se družimo taj dan, da zapjevamo, da se opustimo i osjećamo da se o nama vodi računa. Sada su te akcije zbog covida ograničene,ali se nadamo da će se riješiti te da ćemo nastaviti s našim druženjima. Posebno se to odnosi na naše godišnje izlete svih DDK otoka,što je jako prihvaćeno i pravi je način druženja,razmjene iskustava i upoznavanja novih destinacija i drugih DDK.

CK: Rad Crvenog križa Hvar uspješan je u više segmenata i često pohvaljivan od nadležnih pojedinaca i organizacija. Gdje je CK kada je u pitanju dobrovoljno darivanje krvi?

ZANINOVIĆ:-Na razini županije Splitsko-dalmatinske ,koliko ja znam, mi smo po ostvarenim dozama krvi negdje u sredini.

CK :- Među davaocima imate i žena...

ZANINOVIĆ: Da,imamo i žena koje su sve brojnije,ali je ipak dosta više muškaraca.Žene rjeđe mogu dati krv i njih se više vraća zbog niskog hemoglobina. –

CK: – Iskoristite priliku i uputite poruku našim čitateljima, ali i potencijalnim davaocima…

ZANINOVIĆ:– Da bi neko postao dobrovoljni davatelj krvi potrebno je da ima 18 godina, da je psihički i fizički zdrav i da osjeti da bi se mogao pridružiti nama. Dovoljno je da čuje da je akcija negdje i da dođe. Potreban pregled, mjerenje tlaka i kontrola hemoglobina će se izvršiti odmah i ako je sve u redu osoba može dati krv. Nema nikakvog straha da se može naštetiti zdravlju, a krv će se nadoknaditi bez ikakvih posljedica.Želim reći kao motivaciju za nove darivatelje,da sam darivatelj 30 godina, da nikada nisam izostao sa akcije i nikada nisam vraćen s akcije.To je doista vrlo rijetko. Darovao sam skoro 50 litara te dragocjene,nezamjenjive tekućine. Jednostavno, darivanje krvi je moj život. 20 godina sam krv davao u Hvaru a onda sam 10 godina odlazio u Split na Transfuziju jer sam tako mogao dati krv 4 puta na godinu. Bilo je to pomalo stresno jer sam na Transfuziji uvijek imao malu tremu zbog odgovornosti, a i potrebe što kraćeg zadržavanja u Splitu,jer sam skrbio o starim roditeljima 10 godina .

CK: –Zaninović će za 100 puta danu krv dobiti priznanje županije Splitsko-dalmatinske, orden Hrvatskog Crvenog križa, te priznanje predsjednika republike Hrvatske, odličje reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. On je ponos hvarskog Crvenog križa te mu čestitamo i zahvaljujemo na ugodnom i poučnom razgovoru…

ZANINOVIĆ: – Hvala i Vama i pozdrav svim čitateljima posebno darovateljima krvi, diljem lijepe naše.